Radostan sam i ponosan svaki put kada čujem za profesionalne i znanstvene uspjehe svojih gimnazijskih kolega iz Klasične gimnazije Bol na Braču. Naša generacija, iako brojčano mala, iznjedrila je iznimne ljude: više od polovice nas postiglo je doktorat znanosti, a četvero kolega danas su istaknuti članovi akademije znanosti. Ovaj podatak nije samo impresivan, nego svjedoči o snazi klasičnog obrazovanja i inspirativnom okruženju u kojem smo stasali.

Među njima se posebno ističe moj školski kolega, akademik i prof. dr. sc. povijesnih znanosti Stjepan Krasić, čije je dugogodišnje istraživačko djelovanje već ostavilo dubok trag u hrvatskoj i europskoj historiografiji. Nedavno je još jednom privukao pažnju međunarodne znanstvene zajednice predstavljanjem povijesno vrijedne poruke o ulozi hrvatskoga jezika u 16. i 17. stoljeću.

Hrvatski jezik kao važan slavenski jezik ranog novog vijeka

Prema njegovim istraživanjima, hrvatski je jezik u tom razdoblju bio jedan od primarnih slavenskih jezika korištenih u intelektualnoj, diplomatskoj i kulturnoj komunikaciji. Hrvatski pisci, prepisivači, glagoljaši, humanisti i putopisci imali su utjecaj daleko izvan granica tadašnje Hrvatske, a tragovi hrvatske pisane riječi pojavljuju se u brojnim europskim središtima.

Ovo otkriće donosi novo svjetlo na jezične i kulturne tokove Europe ranog novog vijeka te jasno potvrđuje da je Hrvatska imala važnu ulogu u oblikovanju intelektualne mape slavenskog svijeta.

Zadarsko sveučilište iz 1396. – skriveni dragulj hrvatske akademske povijesti

Akademik Krasić već je ranije postao poznat po jednom od najznačajnijih otkrića u novijoj hrvatskoj historiografiji: dokumentirano je dokazao da je 1396. godine u Zadru osnovano prvo hrvatsko sveučilište, i to gotovo dva stoljeća prije osnutka većine suvremenih hrvatskih visokih učilišta.

Zadarsko sveučilište imalo je:

• dva fakulteta – filozofski i teološki,
• pravo dodjele najviših akademskih stupnjeva – bakalaureata i doktorata,
• položaj koji ga svrstava među najstarija europska sveučilišta svojega vremena.

Ovo otkriće promijenilo je način na koji gledamo na hrvatsku znanstvenu tradiciju. Dugo se smatralo da Hrvatska nije imala razvijenu akademsku infrastrukturu u srednjem vijeku, no pronalasci iz zadarskih arhiva jasno govore suprotno. Hrvatska se tako ubraja u red naprednih i obrazovanih europskih sredina koje su već u 14. stoljeću imale organizirano sveučilišno djelovanje.

Novi doprinosi i aktualna istraživanja

Najnovije otkriće akademika Krasića o položaju hrvatskog jezika u 16. i 17. stoljeću samo je nastavak njegova plodonosnog znanstvenog rada. Istraživanja temeljena na arhivskim rukopisima, starim tiskanim knjigama, latinskim i talijanskim izvorima te europskim korespondencijama otkrivaju bogatstvo hrvatske kulturne baštine koje je desetljećima bilo zapostavljeno ili nedovoljno istraženo.

Više o njegovu najnovijem radu možete pročitati na sljedećoj poveznici:https://www.facebook.com/watch?v=842683185011757 

Osobna refleksija

Za mene je posebno nadahnjujuće gledati kako se trud, znanje i strast mojih školskih kolega pretaču u otkrića koja obogaćuju ne samo hrvatsku, nego i europsku kulturnu povijest. U vremenu kada se često zaboravlja vrijednost humanističkih znanosti, ovakvi uspjesi podsjećaju koliko je važno njegovanje jezika, povijesti i kulture.

Klasična gimnazija Bol na Braču bila je naš početak – mjesto gdje smo naučili razmišljati, istraživati i postavljati pitanja. Danas, desetljećima kasnije, s ponosom mogu reći da ta tradicija i dalje živi u djelima mojih kolega.