Danas, 16. prosinca 2025., obilježavamo 35. obljetnicu osnutka Hrvatskog društva u Mariboru – društva koje nije nastalo u mirnim i samorazumljivim vremenima, već u razdoblju velikih društvenih i političkih prekretnica.

Godina 1990. nije bila samo kalendarska godina. Bila je to godina nade, neizvjesnosti i hrabrosti. U vrijeme kada se socijalistički sustav počeo raspadati i kada se Slovenija pripremala za povijesni plebiscit o samostalnosti, u Mariboru se rodila ideja o osnivanju prvog nacionalnog društva u tadašnjem sustavu.

Ta ideja nije bila usmjerena protiv ikoga, nego za zajedničke vrijednosti: demokraciju, slobodu, suživot i odgovornost prema zajedničkom prostoru koji smo svi nazivali domom.

Pokretači osnivanja Hrvatskog društva – prof. dr. Mato Šimundić, Milan Vlašič, Marijan Maček, Pero Lisjak  i dr.  donijeli su svjesnu i hrabru odluku u vremenu pravne i društveno-političke nesigurnosti, neposredno prije plebiscita slovenskog naroda na kojem se odlučivalo o samostalnosti Republike Slovenije. Osnivači nisu čekali da se povijest dogodi – odlučili su u njoj aktivno sudjelovati.

Kao prvi predsjednik društva bio sam svjestan da potpora osamostaljenju Slovenije ujedno znači i potporu osamostaljenju matične države Hrvatske.

Prva aktivnost društva bila je priprema hrvatske zajednice, koja je tada brojila oko 5.000 članova, za potporu osamostaljenju Slovenije na plebiscitu 23. prosinca 1990. godine. Druga važna aktivnost bila je organizacija prve hrvatske tradicionalne polnoćke u crkvi sv. Alojzija u Mariboru, čiji je odaziv nadmašio sva očekivanja.

U prvim godinama djelovanje društva bilo je usmjereno na pomoć ljudima u ratnim uvjetima – prikupljanje humanitarne pomoći i prihvat prognanika, osobito iz Dubrovnika i Slavonije. Broj članova u prvim je godinama premašio 700, pri čemu je više od 10 posto činilo slovenskih državljana. Društvo je značajno pridonijelo tome da su hrvatski državljani, u skladu sa zakonom, stekli slovensko državljanstvo.

Danas su pripadnici hrvatske zajednice u Mariboru organizirani u Hrvatskom kulturnom društvu, Matici hrvatskoj i Hrvatskoj katoličkoj misiji blaženog Alojzija Stepinca. Hrvati imaju i počasni konzulat. Klapa Dalmari svojim nastupima osvaja najviša mjesta na natjecanjima klapa, uključujući i ona u Hrvatskoj. Međunarodno priznati umjetnici Slađana Matić Trstenjak i Marijan Mirt svojim djelima obogaćuju ne samo slovensku, već i europsku likovnu scenu.

Pripadnike hrvatske zajednice u Mariboru susrećemo kao uspješno integrirane pojedince na brojnim područjima – u kulturi, znanosti, medicini, gospodarstvu, javnim službama, sportu i drugdje. Prije nekoliko dana je bila premiera filma; Hrvati u Mariboru.

Trideset i peta obljetnica nije posvećena samo sjećanju na prošlost, već i preispitivanju žive li i danas vrijednosti zbog kojih smo se prije 35 godina organizirali.

Ako i nakon 35 godina znamo očuvati svoj identitet, graditi mostove između prijateljskih naroda, njegovati poštovanje, suradnju i doprinositi razvoju sredine u kojoj živimo i djelujemo – tada je ono što smo radili i način na koji smo djelovali bilo vrijedno.

Intervju ,7D, 26. december 1990, str.18-19.

Ob 35. obletnici Hrvaškega društva v Mariboru

Danes, 16. decembra 2025, obeležujemo 35. obletnico ustanovitve Hrvaškega društva v Mariboru – društva, ki ni nastalo v mirnih in samoumevnih časih, temveč v obdobju velikih družbenih in političnih prelomov.

Leto 1990 ni bilo zgolj koledarsko leto. Bilo je leto upanja, negotovosti in poguma. V času, ko se je socialistični sistem začel razkrajati in ko se je Slovenija pripravljala na zgodovinski plebiscit o samostojnosti, se je v Mariboru rodila ideja o ustanovitvi prvega nacionalnega društva v takratnem družbenem sistemu.

Ta ideja ni bila usmerjena proti nikomur, temveč za skupne vrednote: demokracijo, svobodo, sožitje in odgovornost do skupnega prostora, ki smo ga vsi imenovali dom.

Pobudnikom ustanovitve Hrvaškega društva – prof. dr. Mati Šimundiću, Milanu Vlašiću,Marijanu Mačku, Peru Lisjaku  in dr.  je šlo za zavestno in pogumno odločitev v času pravne ter družbeno-politične negotovosti, tik pred plebiscitom slovenskega naroda, na katerem se je odločalo o samostojnosti Republike Slovenije. Ustanovitelji niso čakali, da se zgodovina zgodi – odločili so se, da pri njej dejavno sodelujejo.

Kot prvi predsednik društva sem se zavedal, da podpora osamosvojitvi Slovenije hkrati pomeni tudi podporo osamosvojitvi matične države Hrvaške.

Prva dejavnost društva je bila priprava hrvaške skupnosti, ki je takrat štela približno 5.000 članov, da na plebiscitu 23. decembra 1990 podpre osamosvojitev Slovenije. Druga pomembna dejavnost je bila organizacija prve hrvaške tradicionalne polnočnice v cerkvi sv. Alojzija v Mariboru, katere obisk je presegel vsa pričakovanja.

V prvih letih je bilo delovanje društva usmerjeno predvsem v pomoč ljudem v vojnih razmerah – v zbiranje humanitarne pomoči in sprejem beguncev, zlasti iz Dubrovnika in Slavonije. Število članov je v prvih letih presegalo 700, pri čemer je bilo več kot 10 odstotkov članov slovenskih državljanov. Društvo je pomembno prispevalo k temu, da so hrvaški državljani v skladu z zakonodajo pridobili slovensko državljanstvo.

Danes so pripadniki hrvaške skupnosti v Mariboru organizirani v Hrvaškem kulturnem društvu, Matici hrvaški ter Hrvaški katoliški misiji blaženega Alojzija Stepinca. Hrvati imajo tudi častni konzulat. Klapa Dalmari s svojimi nastopi dosega najvišja mesta na tekmovanjih klap, tudi na Hrvaškem. Mednarodno priznana umetnika Slađana Matić Trstenjak in Marijan Mirt s svojimi deli bogatita ne le slovenski, temveč tudi evropski likovni prostor.pred dnevi je bila premiera filma;Hrvati v Mariboru.

Člane hrvaške skupnosti v Mariboru je mogoče srečati kot uspešno integrirane posameznike na številnih področjih – v kulturi, znanosti, medicini, gospodarstvu, javnih službah, športu in drugod.

Petintrideseta obletnica ni namenjena zgolj spominjanju preteklosti, temveč tudi preverjanju, ali vrednote, zaradi katerih smo se organizirali pred 35 leti, še vedno živijo.

Če po 35 letih še vedno znamo ohranjati svojo identiteto, graditi mostove med prijateljskimi narodi, spoštovati drug drugega, sodelovati in prispevati k razvoju okolja, v katerem živimo in delujemo, potem je bilo naše delo – to, kar smo delali in kako smo delovali – vredno.