Hrvatsku zajednicu u Mariboru posjetilo je 11. lipnja 2026. godine 19 članova Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina iz Zagreba.

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, u Republici Hrvatskoj živjelo je 328.738 pripadnika nacionalnih manjina: Albanaca 17.513, Austrijanaca 297, Bošnjaka 31.479, Bugara 350, Crnogoraca 4.517, Čeha 9.641, Mađara 14.048, Makedonaca 4.138, Nijemaca 2.965, Poljaka 672, Roma 16.975, Rumunja 435, Rusa 1.279, Rusina 1.936, Slovaka 4.753, Slovenaca 10.517, Srba 186.633, Talijana 17.807, Turaka 367, Ukrajinaca 1.878, Vlaha 29 i Židova 509. Taj broj se bitno nije mijenjao.

S ciljem unaprjeđivanja, očuvanja i zaštite položaja nacionalnih manjina u društvu, pripadnici nacionalnih manjina biraju, na način i pod uvjetima propisanim Ustavnim zakonom, svoje predstavnike radi sudjelovanja u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Radi usklađivanja i promicanja zajedničkih interesa, dva ili više vijeća nacionalnih manjina mogu osnivati koordinacije na lokalnoj, područnoj ili državnoj razini te na taj način zajednički zastupati interese svojih zajednica.

U razgovoru su predstavnici Hrvatskog kulturnog društva u Mariboru i Matice hrvatske istaknuli da Hrvati u Sloveniji, iako prema različitim procjenama njihov broj prelazi 50.000 osoba, nemaju status nacionalne manjine kakav uživaju talijanska i mađarska zajednica u Sloveniji.

Ne ulazeći u političke i povijesne razloge takvog stanja, sudionici razgovora s obje su strane naglasili da bi eventualno priznanje hrvatske zajednice kao nacionalne manjine predstavljalo dodatni most suradnje između slovenskog i hrvatskog naroda. Takvo bi rješenje moglo pridonijeti očuvanju hrvatskog jezika, kulture i identiteta među mlađim naraštajima, ojačati procese integracije Hrvata u slovensko društvo te istodobno smanjiti rizik njihove postupne asimilacije.

Posebno je istaknuto da suvremeni koncept zaštite manjina nije usmjeren na izdvajanje ili odvajanje od većinskog naroda, nego upravo na očuvanje kulturne raznolikosti, međusobno poštovanje i aktivno sudjelovanje svih građana u društvenom životu države u kojoj žive. Hrvati u Sloveniji tijekom desetljeća dali su značajan doprinos gospodarskom, kulturnom, znanstvenom i društvenom razvoju zemlje, zbog čega pitanje njihove institucionalne prepoznatljivosti ima i šire značenje od samog manjinskog statusa. Priznavanje identiteta ne umanjuje pripadnost državi. Naprotiv, građanin čiji se jezik, kultura i tradicija poštuju često razvija još snažniji osjećaj pripadnosti zajednici u kojoj živi. Zato je očuvanje manjinskih identiteta istodobno i ulaganje u društvenu povezanost, stabilnost i bogatstvo različitosti.

Razgovor je protekao u prijateljskom ozračju, uz zajedničku ocjenu da su hrvatska i slovenska zajednica kroz povijest razvile visoku razinu međusobnog povjerenja, suradnje i povezanosti te da upravo na tim vrijednostima treba graditi buduće odnose.